O meni i zagrebanju
Moja mama oduvijek rado priča kako sam bila svojeglava i uporna od rođenja. Prvih tjedan dana od dolaska iz rodilišta plakala sam dan i noć iako sam bila sita i suha. Uz starijeg brata, tatu koji je radio po cijele dane i gradnju kuće, mama nije imala vremena ugađati mi, pa me pustila da plačem. Nadala se da ću prestati nakon nekoliko sati ali nisam popuštala punih tjedan dana! Onda sam valjda shvatila da ima boljih načina od plača da u životu dobiješ ono što želiš, pa sam, umjesto cmizdravice, postala smijalica i znatiželjnica. Što baš i nije oduševilo mojeg starijeg brata koji me često morao čuvati umjesto da igra nogomet s prijateljima. Kasnije smo zajedno igrali nogomet, penjali se po voćkama i postali nerazdvojni. Često smo se svađali ali mama nikad nije pitala tko je kriv nego bi oboje dobili po guzici. Igrali smo se od jutra do mraka u mirnoj zagrebačkoj ulici u sjevernom dijelu moga rodnog grada. Odrasli smo uz puno zabave, smijeha, maštovitih igara i ponekim ožiljkom od dječjih nepodopština, kojih se danas rado sjećamo na obiteljskim druženjima. Kad je došlo vrijeme upisa u srednju školu rekla sam da idem u Habdelićevu ili nikamo! Roditelji su predlagali druge škole, ali bila sam ustrajna i upisala školu po želji. Isto je bilo i s fakultetom. Pa onda i s drugim. Iako sam nakon završenog fakulteta imala siguran posao u struci, odlučila sam upisati još jedan fakultet kao redovna studentica. To je značilo ostaviti posao i krenuti ispočetka. Naravno, nagovorila sam roditelje. I završila i drugi fakultet, u roku. Ali nisam bila štreberica, nego snalažljivica. Još kao studentica našla sam krasan posao u novoj struci, a kasnije još dva. Volim izazove i mogućnosti za maštovito stvaranje i izražavanje. Moj sadašnji posao, iako je vrlo zahtjevan i prilično stresan, to mi omogućuje pa uživam u onome što radim. A kad nađem malo slobodnog vremena, pišem priče o slučajnim susretima, koje se gotovo svakodnevno stvaraju u mojoj glavi, najčešće na putu od kuće do posla. Tako je nastala zagrebalica, nekadašnji blog, a sada istoimeni website. Pomalo grebem po površini rodnoga grada, ali riječima a ne noktima. Nokte redovito podrezujem jer volim mijesiti tijesto za kolače, a kolači i dugi nokti baš i ne idu zajedno. Zato su, uz šaljive gradske priče, na mojem websiteu recepti, ali i zanimljivosti i još ponešto o Zagrebu.