Čitajući o Zagrebu, iščeprkala sam zgodne anegdote, legende i zanimljivosti. Počela sam ih zapisivati i tražiti nove. I sad vrlo predano, poput klinaca koji skupljaju sličice nogometaša, skupljam zanimljivosti o Zagrebu. Jedino nemam s kim mijenjati dupliče...

Škola u kući grofa Draškovića

Ulaz u srednju školu odmah pored kultnog kluba. O da, upravo sam u tu školu išla. Vrata u kultni klub osamdesetih Lapidarij, ili Lap kako smo ga zvali, bila su odmah do moje škole, tadašnje odgajateljske, odnosno Pedagoškog obrazovnog centra (po Šuvaru), danas gimnazije Tituša Brezovačkog. I glavna fora je bila pod odmorom ili nakon škole zgibati u Lap na očaj strogih profesora. U učionicama klaviri i prekrasni starinski kamini, u hodnicima tepisi, a nestašne učenice (na žalost u školi su bila samo dva dečka!) smišljaju kako pobjeći u Lap..., mladost – ludost. A tek godinama kasnije skužim da sam četiri godine provela u kući grofa Draškovića! Jer baš je taj dobri grof 1627. godine svoju zidanu kuću s vrtom u Habdelićevoj darovao Isusovcima. Bilo je to 20 godina nakon što su Isusovci u Zagrebu osnovali prvu gimnaziju sa šest razreda. Ali pametan je bio taj grof. Evo vam kuća ali u njoj ćete urediti konvikt (katolički Ä‘ački dom u sklopu gimnazije) za siromašne, nadarene učenike. Isusovci su pristali, generacije učenika su živjele i učile u toj kući, a i danas je ondje gimnazija. I sad mi je jasno zašto su kamene stube u mojoj školi tako udubljene i izlizane. Koliko li je samo mladih nogu njima prolazilo više od 4 stoljeća? I koliko se vas može pohvaliti da mu je škola bila u grofovoj kući!