Zagreb prije Zagreba

Što se nalazilo na prostoru današnjeg Zagreba prije 1094. godine, otkad o njemu postoji prvi pisani trag, a to je onaj o osnutku zagrebačke nadbiskupije, samo nebo zna! No dobro, nešto znaju i arheolozi koji su iskopali dokaze da je tu postojalo naselje i davno prije te 1094. godine. Pa, kad čovjek malo razmisli, u pravu su. Zašto bi se uopće osnivala biskupija ondje gdje nema žive duše? Uglavnom, gore na Kaptolu su se prije mnogo stotina godina smjestili biskupi i njihova svita, i naravno, okružili se zidinama i kulama. A obični se puk naselio u današnjoj Vlaškoj ulici. Na suprotni brežuljak su se doselili obrtnici i trgovci i razvili naselje Gradec, koje je 1242. godine poveljom kralja Bele IV. postalo slobodan kraljevski grad. Na Gradecu (današnjem Gornjem gradu) živjelo je oko 2000 ljudi. Više ih jednostavno nije stalo jer je grad bio zbilja mali. Bio je širok svega 350 i dug 500 metara! Protezao se od Popovog tornja do kule Lotrščak kod Uspinjače i od Visoke ulice do Kamenitih vrata. Izvan zidina Gradeca širio se današnji Donji grad koji je nekoć bio ispresijecan brojnim potocima. I tako su prošle godine i stoljeća, Gradec i Kaptol su se međusobno svađali, napadali, pljačkali i borili, najčešće zbog love ili politike (zvuči poznato, zar ne?), a onda su se konačno 7. rujna 1850. godine, zajedno s okolnim naseljima ujedinili u kraljevski grad Zagreb. To se, tvrde povjesničari, dogodilo na prijedlog bana Josipa Jelačića, a za prvog je gradonačelnika izabran Janko Kamauf. Zagreb je tada imao oko 15000 stanovnika. Toliko ljudi otprilike stane na zapadnu i istočnu tribinu Dinamovog stadiona (pod pretpostavkom da ima zaintresiranih za utakmicu).