Dogodi mi se da prođem pokraj ljudi koje poznajem, a da ih uopće ne vidim! „Opet si u svom svijetu”, obično komentiraju. A s druge strane, uočavam detalje na sasvim nepoznatima. I po glavi mi počnu juriti rečenice i zafrkantska priča o njima stvori se u trenu!

Odijela za stopala

Sitno brojimo do odlaska ljeta, onog klimatskog, kalendarski će se još držati neko vrijeme. Jutra su svježija, pa bosih nogu baš i nije ugodno krenuti na posao. Ali ne damo se. Grad je još uvijek od jutra pun sandala, japanki i natikača. A kad oko podneva sunce zagrije asfalt onda njime u sandalicama šeću i klinci. Jedan malac danas je trčeći Cvjetnim trgom izgubio kroksicu, pa se spretno skačući na jednoj nozi vratio do nje ne dodirnuvši ni milimetar asfalta. Tata ga je strpljivo čekao, a onda mu namjestio šnalice sa stražnje strane natikača pa su kroksice postale sandale. Maleni je dalje veselo skakutao i trčkarao, a ja sam se sjetila nedavne rasprave jednog manjeg društva koje se podijelilo oko kroksica. Jedni su ih zagovarali, drugi ogovarali. Jednima su udobne, praktične i simpatične, drugima glomazne ružne gumenjače. Ja sam neopredijeljena. Nemam ih pa ne želim suditi. Ali nakon susreta s malenim kroksićem nisu mi dale mira, pa mi se glavom počela vrtjeti pjesma o njima.

 

Ovo je oda za oklopnjače,

višenamjenske natikače.

Dizajnirane za hodače,

za nespretne kupače

i nesigurne skakače.

Izrađuju se od gume

ali prave klompe glume.

Ima ih svih boja i dezena,

originalnima je visoka cijena.

Jednim pomakom šnale,

postaju udobne sandale.

Štite stopalo cijelo,

one su njemu odijelo!