Dogodi mi se da prođem pokraj ljudi koje poznajem, a da ih uopće ne vidim! „Opet si u svom svijetu”, obično komentiraju. A s druge strane, uočavam detalje na sasvim nepoznatima. I po glavi mi počnu juriti rečenice i zafrkantska priča o njima stvori se u trenu!

Jebote, kolko nas ima!

Moj Zagreb je divan grad, a preplavljen kockicama jučer je bio čudesan. Ponedjeljak, 16. srpnja 2018. – dan za pamćenje. Nikad nisam mislila da ću napisati ovakvu rečenicu. Jer ne volim patetiku. Ali jučer nije bilo ni trunke patetike, samo radosti i optimizma. Love is in the air, everywhere I look around, kako pjeva John Paul Young. I to među više od pola milijuna ljudi koji su izašli na ulice kako bi se poklonili našim nogometašima. Jebote, kolko nas ima! A tek kad uglas zapjevamo. Neopisivo...