Neopisivo ljeto u kockicama

Volim sport. Odmalena. Malo sam se i bavila njime, ali onako, za zabavu. Nekoliko godina bio je i sastavni dio mog posla. Tada sam se bavila njime za ozbiljno. Pratila sam sve sportove, a osobito su mi dragi bili oni takozvani mali. Ali uvijek sam uživala i u velikima. A najveći je, bez sumnje, nogomet. Priznajem da posljednjih godina HNL gotovo uopće ne pratim ali zato uživam u utakmicama Lige prvaka. Ali nema mi većega gušta od Svjetskog nogometnog prvenstva. A ovo je bilo neopisivo. Ne samo zbog povijesnog rezultata naših dečki, nego i zbog nevjerojatne atmosfere za koju su zaslužni. Iz utakmice u utakmicu Zagreb je bio sve puniji crveno-bijelih kockica i dobroga raspoloženja. Vibra optimizma širila se gradom poput virusa. Na kraju je zarazila i one najotpornije. Pa su izvukli zastave iz podruma, nabavili dresove i prepustili se zarazi. Jer nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim borbenost igrača, skromnost i smirenost izbornika. Zbog toga su i satima nakon završetka posljednje utakmice, u trenucima kad sam pisala ove retke, trgovi i ulice bili puni kockica i trobojnica, pjesme i ponosa. Zato, hvala, Vatreni! Za nezaboravno i neopisivo ljeto u kockicama.