Milozvučna najava

Još jedno hladno veljačko jutro. Temperaturni minus me (opet) natjerao na struganje leda sa šajbi mog malog benzinskog Japanca. Najgore mi je kad se prednja šajba i iznutra smrzne ili zarosi. Onda moram čekati da se motor dobro zagrije i osuši je prije nego krenem. A nikad ne krećem dok mi auto nije skroz čist od leda ili snijega. Za razliku od mnogobrojnih pametnjakovića koji si ostružu tek par centimetara u razini očiju. Ali to je neka druga priča. Stružem ja jutros, zabundana ko Eskim, a nešto mi čudno. Uz strugalicu, začujem još nešto. Ugodno, milozvučno, lijepo. Pa odložim strugalicu, skinem kapuljaču i razveselim se ko malo dijete. Čujem proljeće! S obližnjih stabala i grmova prekrasan cvrkut. Ptičji koncert. Na trenutke živahan, gotovo svadljiv, a onda nježan, skladan, topao. Zaboravim na struganje i prepustim se ptičjoj melodiji. Kosovi, vrapci, sjenice, crvendaći i drugi mali pernati pjevači ujedinjeni u ptičji zbor prizivaju proljeće. Blizu je, pomislim, i nasmiješim se. Od parkinga, putem do posla pažljivo osluškujem. Grad je pun pernatih zborova. Premda će biti još minusa, proljeće polako stiže. Na radost ptica, ali i drugih članova prirode i društva.