Kao na koncertu

Posljednjih nekoliko godina advent je u Zagrebu vro popularan, pa je grad od sredine prosinca do prvog tjedna u siječnju krcat. Osobito središte grada, u kojem radim, pa ga ne mogu nikako zaobići. Kako je većina ljudi oduševljena drvenim kućicama, šatorima, lampicama, kuhanim vinom, kobasicama i fritulama, gužve znaju biti takve da katkad imam osjećaj kao da idem s koncerta ili utakmice, a ne s posla ili na posao. Na Kaptolu često već ujutro upadnem u masu iz koje se iskoprcam tek u Ilici kod Gundulićeve. Ili u Marasykovoj ako krenem kroz Prašku i Teslinu. A predvečer kad idem doma još je i gore. Nema šanse da udarim vlastiti ritam, moram hodati kako diktira masa. Usput me laktare ili mi pred nosom mašu prozirnim balonima s lampicama koji su ove godine kičerajski hit. Iako koštaju 50 kuna, mnogobrojni lelujaju i svjetlucaju gradom, od katedrale do glavnog kolodvora. I ne samo u dječjim kolicima. Baš poput svjetlećih štapova prošle godine. U moru lampica svih fela i boja, u mirisima pečenja i kuhanja i u žamoru hrpe ljudi pokušavam doživjeti čaroliju adventa već nekoliko godina. Ali jedino što osjećam je prevelika gužva u premalom gradu.