Dogodi mi se da prođem pokraj ljudi koje poznajem, a da ih uopće ne vidim! „Opet si u svom svijetu”, obično komentiraju. A s druge strane, uočavam detalje na sasvim nepoznatima. I po glavi mi počnu juriti rečenice i zafrkantska priča o njima stvori se u trenu!

Guzovi na izvolte

Tko je već posjetio moju zagrebalicu.com ili slučajno na nju naletio možda se sjeća priče o zaboravljenim šlapama na kraju koje spominjem scenu s dečkom, trajnim mlijekom i guzicom. Znatiželjni ili oni koji žele utvrditi gradivo naći će je u rubrici ZAfrkantskiGREB, skrolajte, tražite i čitajte ako vam se da. Uglavnom, već neko vrijeme muške guzice ne daju mi mira. Nije da sam baš tak zagorela da ih sanjarim, nego svako malo, sasvim slučajno, naletim na dečka koji dostavlja robu, a čim se sagne ili čučne, guzica mu ispadne iz hlača! Nekad tek malo virne ispod majice, a kojiput se skoro cijela ukaže slučajnim prolaznicima. Nekima je neugodnjak kad im se to dogodi, pa brzo spuste sanduke ili pakete i podignu gaće i hlače, ali većina uopće ne mari. Uredno dostavljaju robu s guzovima na izvolte. A kako radim u centru grada, pa ujutro na putu do posla prođem pokraj puno dostavnih kamiona, u zadnjih sam se nekoliko mjeseci nagledala muških guzica kao da radim na Rebru na gastroenterološkom odjelu. Istina, ima među javno izloženima dobrih i poželjnih, ali puno je više dlakavih, prištavih i (pre)velikih. A ako nekaj ne volim na muškarcu, to je velika guzica. Zato bi mi bilo drago da dostavljači nose kombinezone ili tregerice u kojima se mogu saginjati do mile volje, bez bojazni da će im pri dostavi nešto ispasti.