Dogodi mi se da prođem pokraj ljudi koje poznajem, a da ih uopće ne vidim! „Opet si u svom svijetu”, obično komentiraju. A s druge strane, uočavam detalje na sasvim nepoznatima. I po glavi mi počnu juriti rečenice i zafrkantska priča o njima stvori se u trenu!

Toplo - hladno

Druge ovogodišnje vrućine. Jutra friška, a od podnevna zapeče. Na zagrebačkom asfaltu opet sandale i kratki rukavi. Zgodna promjena nakon prošlotjednih gumenjača i debelih jakni kao obvezne opreme uz grozno, kišno i hladno proljeće. Vremenski šokovi. Prvo preuranjeno ljeto, pa oko Uskrsa povratak zime, a sad opet oko 20 stupnjeva. Igra toplo – hladno. A u toj igri na ulicama od kaputa do ljetnih haljinica. I lako skužiš tko je od jutra na poslu, a tko duže spava pa krene u šetnju oko podneva. Prvi na pauzama za ručak raskopčavaju balonere, a drugi šeću golih nogu u laganim opravicama. Proljeće nudi najrazličitije odjevne kombinacije, pa uživam u to doba promatrati ljude. Jer u istoj ulici naletim na ženu u zimskom kaputu, dečka u majici kratkih rukava, frajera u kožnjaku i curu u gladijatoricama. Slojevito. Tako se ja oblačim u proljeće. Pa mi ujutro kad idem na posao nije hlado, a na podnevnoj pauzi viškove zguram u torbu, prebacim preko ruke ili ih jednostavno ostavim na poslu. A kasno popodne ili navečer, kad idem s posla, ionako opet zahladi, pa viškova nemam. Tako u proljetnoj igri toplo – hladno uvijek dobivam.