Romantičarsko ludilo i crvenilo

Crvenilo je danas preuzelo grad. Bez brige, nisu prvoborci izvukli pionirske marame, nego su dame (i pokoji gospodin) nabacile na sebe barem komadić nečeg crvenog (po mogućnosti novog) ne bi li u ljubavi zauvijek bile sretne. Ah! A manje sretne sigurno su one kojima je svakomjesečno crvenilo (ovaj mjesec baš na taj dan, kvragu!) pokvarilo ukupni dojam današnjeg sveopćeg romantičarskog ludila. No, one bar nisu morale razmišljati o crvenom detalju... Najsretniji su danas trgovci. Sve moguće i nemoguće stavili su pod zajednički nazivnik – ljubav. Zacrvenili su izloge, štandove, ulice. Uz neizbježne ruže, nude ljubavne balone, bombone, kurtone... I pritom se ni najmanje ne crvene kad vam isprazne novčanik. Crvena je ruža na Valentinovo najpopularniji i najprodavaniji cvijet jer je, kako kažu, znak ljubavi. Danas jedan takav znak košta minimalno 20 kuna, a već sutra, ljubav će biti na rasprodaji. Isti će znak vrijediti dvostruko manje. A većina muškaraca danas u rukama nosi baš taj ljubavni znak. I jedva čekaju da ga se riješe. Ne zbog silne ljubavi koju i na taj način žele izreći voljenoj, nego zbog toga što nemaju pojma kako da se odnose prema tom komadu u rukama. Nađite mi frajera koji voli nositi cvijeće. Ili vrećice, pakete, torbe. Nađite mi frajera koji IŠTA voli nositi u rukama! Pogledajte im izbljedjeli zadnji ili prednji (većinom desni) džep na trapericama i bit će vam jasno na kaj mislim. Džep je rastegnut i isfucan jer je u njega ugurano sve što (pravom) muškarcu u životu treba – ključevi, dokumenti, lova i mobitel. A danas moraju nositi ruže! Normalno da ih se žele čim prije riješiti! Netko će reći da serem i da nisu svi muškarci takvi. Oni moderni, navodno, sve sitnice koje su im potrebne nose u torbicama, romantični su i rado (i često) kupuju i daruju cvijeće. Možda sam zahrđala, ali draži su mi nemoderni frajeri. Takvi daruju kad se najmanje nadate. Takvi (danas) jedva čekaju da se riješe ruža. Jedva čekaju da oslobode ruke – za zagrljaj.