Kraljice za kraljicu

Mnogi ljudi vole cvijeće. Zapravo mnoge žene vole cvijeće. Jer muškarci uglavnom kažu da je cvijeće za žene. Kažu, ali ga ne daruju baš često. Obično pokleknu tek za Valentinovo, Dan žena, rođendan i  godišnjicu braka (ako se sjete datuma). Naravno, ima iznimaka, ali u globalu je tak. Zato me neki dan ugodno iznenadio prizor iz ulice u kojoj svako jutro parkiram. Tražeći parking ugledala sam auto kak viri na pol ceste i pomislila… Ma, znate već, koja se budala ovak parkirala. Malo dalje našla sam parking i krenula prema poslu, a onaj auto i dalje na pol ceste. I onda vidim zašto, pa budala postane frajer. Jer ugledam čovjeka koji uporno zvoni, a u ruci, bolje rečeno u naručju, drži predivan buket crvenih ruža. Ali zbilja predivan! I ogroman! Najmanje ih je trideset, povezanih crvenom svilenom vrpcom. Čovjek je dostavljač, na glupavo parkiranom autu skužim naljepnicu iz cvjećarne. Ali ne mogu prestati gledati ruže. Netko nekoga jako voli, pomislim. Ili je jako zgriješio pa traži oprost. Nadam se da je ovo prvo. Ali osoba za koju su ruže, uvjerena sam da je žena, ne otvara vrata. A dostavljač ne odustaje. Možda još spava, proleti mi kroz glavu. Ili je ljuta, pa ne želi ruže. Ma, tko ih ne bi želio! Divne su. Ne zovu ih uzalud kraljicama cvijeća. A netko ih je naručio za svoju kraljicu. Da joj pokaže koliko je voli ili koliko mu je žao. Koja god namjera bila, nadam se da je bila uspješna.