ZimoGROZNA

Uf, teško podnosim hladnoću, baš sam zimogrozna! Jako. Pa hodam zabundana do proljeća, a radijatori su mi najmanje na plus 21. A prema zimi sam baš zimoGROZNA. Oduvijek. Ružno govorim o njoj gdje god mogu, žalim se na nju iz dana u dan, iz godine u godinu. A da apsurd bude veći, rođena sam u zimi, čak sam i ime dobila po jednom od njezinih najpoznatijih obilježja. Trebala sam se sasvim drukčije zvati, ali kad je mama krenula u rodilište, počeo je padati snijeg. I nije prestao padati tri dana. Pa je moj brat rekao da moram biti Snježana. Tako me zima obilježila za cijeli život. A ja dvostruko zimogrozna – teško podnosim hladnoću, a još teže zimu kao godišnje doba! Ove zime odlučila sam da je dosta. Kad već ne mogu pobijediti zimogrozu, mogu biti manje grozna prema zimi. Vrijeme je da usred zime pokušam naći nešto lijepo o zimi. Pa sam nekoliko dana hodajući hladnim gradom tražila ljepšu stranu zime. Ubrzo sam shvatila da zaista volim nositi čizme, imam ih raznih, čak i jedne ljetne. A čizme se ponajprije vežu uz zimu, baš kao i kape. Njih manje volim, ali zimogrozna sam, pa ih nosim. Zadnjih godina mi je najdraža, i što je još važnije najtoplija, pletena s velikim krznenim cofom. Ove su zime takve u modi, pun ih je grad. Baš kao što je pun i mirisa kuhanog vina, koje i nije tako loše. A i zrak je zimi nekako friškiji, kažu zdraviji. I taman kad sam se malo smekšala prema zimi, ona mi je poslala neugodan suhi kašalj, pa sad ponovno svima govorim kako je zima GROZNA!