Zaboravljene šlape

Skužila sam da ponekad zbilja volim promatrati ljude. Onak, na brzaka, u prolazu. Istina, neke uopće ne primijetim pa makar bili i jedini u tom trenutku u mom vidokrugu dok mi drugi upadnu u oko i u najvećoj gužvi. I uvijek me privuku detalji. Kao da imam neki radar za sitnice! Tak je bilo i jutros. Prilično hladnjikavo, kapa nije na odmet. Na maloj busnoj stanici desetak ljudi. I odmah ugledam šlape! Zakaj sam baš njih ugledala nemam pojma. Valjda taj moj radar. Uglavnom gospođa u srednjim godinama zrihtana od glave do... E, pa nije do pete nego do gležnja! Frizura je postojana, lice naudrano, bunda zakopčana do grla, kožnate rukavice, fine najlonke, osjeća se i miris parfema, a na nogama šlape! Nema žuljeva, nema zavoja, nema štaka, dakle nema nikakvih ozljeda zbog kojih ne bi mogla obuti čizme ili cipele. Gospođa se očito zaboravila preobuti pa su šlape nenadano izašle u šetnju. Ne kužim kak ju ne zebe, peta je otvorena. Još jednom pogledam tamnoplave samtaste šlape i odem svojim putem. Tek nakon pet minuta se sjetim da sam je mogla upozoriti. Ali tko zna kako bi reagirala. Možda bi me mlatnula torbicom i rekla mi da ne vodim tuđu brigu. S druge strane ulice dostavljaju robu u dućan. Mladi, jači dečko se sagne po paket trajnog mlijeka i moje oko naravno uoči da su mu se hlače spustile na pol guzice. Nasmijem se i odmah zaboravim šlape. I već mi se u glavi slaže priča o... hm, pa skužili ste o čemu, zar ne?