Dogodi mi se da prođem pokraj ljudi koje poznajem, a da ih uopće ne vidim! „Opet si u svom svijetu”, obično komentiraju. A s druge strane, uočavam detalje na sasvim nepoznatima. I po glavi mi počnu juriti rečenice i zafrkantska priča o njima stvori se u trenu!

Modna revija gumenjača

Ne volim kišu. Čak ni onu toplu, ljetnu. Znam da je kiša jednako važna kao i sunce, ali ni to ne pomaže da je zavolim. A najgore mi je kad me opere iznenada. Ili kad mi zbog nje promoče cipele ili tenisice. Nedavno mi se to dogodilo, a svu kišoljutnju tada je izbrisala pojava duge. Jesenska kiša mi je najgora jer uz nju obično stiže i hladnoća. A i nekako je gušća, dugotrajnija i dosadnija. Ljetni pljuskovi doslovce pljusnu i za par minuta prestanu, a jesenski lijevaju satima, katkad i danima. Jedino što me tada zabavlja su najrazličitiji kišobrani i u posljednje vrijeme revija gumenjača! Kao na kakvoj modnoj pisti, gradom šeću najraznovrsnije gumene čizme. Ima ih u svim bojama, cvjetnih, kariranih, sjajnih i matiranih, s placa i markiranih. Visokih do koljena, gležnjača ili trifrtaljki. Oblih, špičastih, čak i na visoku petu! Kad kiša pada, gumena moda gradom zavlada. Ja sam gumenjače nosila prije puno godina, kad je bilo samo najobičnijih crnih ili eventualno ribičkih maslinasto zelenih, a kupovale su se u Borovu ili na seoskim sajmovima. U gradu su se nosile samo u vrtu ili ako ste radili u Zrinjevcu, Čistoći, ribarnici ili autopraonici. I zato su se od mojih gumenjača svi moji frendovi sprdali. Iako je te godine bila kišna jesen i bljuzgava zima, a ja sam bila među rijetkima sa suhim nogama, nisu se prestajali šaliti na račun mojih gumenjača. Točnije bile su mamine, dobila ih je na poslu, a ja sam ih od nje posudila jer je u to vrijeme bilo nemoguće kupiti lijepe gumene čizme. Nosila sam ih na faks, a kako su bile iz Italije, a Talijani su zbilja maheri za obuću, sjajne, visoke crne gumenjače prvih dana nitko nije ni primijetio. Tek kad sam bez straha gacala po lokvama vode, frendovi su skužili da imam gumene čizme. A još kad sam im rekla da ih moja mama nosi samo na kolinju (o da, to se nekad radilo, nemojte se zgražati) ili u vrtu, postala sam tih dana glavna tema za zafrkanciju. Ali nije me bilo briga, baš kao što me i dan danas nije briga za tuđe mišljenje, a još manje za modne trendove. Pa sad nemam gumenjače. Osim što su preskupe (mnoge su skuplje od kožnatih čizama što je suludo), pun ih je grad i postale su stvar mode, a ne praktičnosti. Imam osjećaj da ih jedino klinci nose zbog suhih nogu, a žene, među kojima su i one koje su se nekoć sprdale s mojim gumenjačama, sad ih nose jer je to moderno. A ja i moda se baš ne pratimo u stopu, pa sada moja stopala od kiše štite kožnate tenisice, cipele ili čizme – sve dok ne promoče...