Novo maksimirsko jezero

Živim blizu parka Maksimir. Na žalost, prerijetko uživam u njegovim ljepotama. Kad sam bila klinka, u maksimirskim jezerima lovili smo žabe i skupljali punoglavce koje smo u školi proučavali na satu biologije. Bilo je i jurnjave biciklima po stazama i šumi, švercanja u zoološki vrt, igranja nogometa na livadi kod Mogile, poznatije kao ptica sokol, a kasnije i nekih romantičnih šetnjica. Ljetos sam se, nakon dugo vremena, opet malo motala po Maksimiru, istina uglavnom po rubnom dijelu uz Bukovačku, ali i to mi je bilo dovoljno da skužim kako je to divan park. A upravo na tom dijelu, jutros se pojavilo novo maksimirsko jezero. Pred svitanje se izlilo i poplavilo Bukovačku od Maksimirske do Petrove. Eh, skoro pa je i bilo tak. Bukovačka je zbilja izgledala kao jezero. Ali kriva je cijev. I to ne bilo kakva, nego ona velika, magistralna. Pukla i narugala se ljudima i vozilima. Stvorila gužve, poplavila ulicu, a kad su je konačno obuzdali, za sobom je ostavila tone blata. Cijevi pucaju. Najčešće zimi kad su temperature ispod nule. I najčešće kad je ulica friško asfaltirana. Bukovačku su obnovili ovo ljeto, a danas je plivala. I izgledala kao novo, šesto maksimirsko jezero. Ali do večeri to je „jezero“ presušilo, baš kao i jedno Maksimirsko koje su prije puno godina isušili, pa sad park krasi pet, a ne šest jezera.