Biciklistički car

Kad sam bila klinka često sam se vozila na biciklu. Imam i dosta anegdota, a moja obitelj najradije prepričava onu kad sam s legendarne talijanske plave jurilice s ručnim kočnicama, koju sam naslijedila od starijeg brata, pala u vrt pun ruža. Ljosnula sam točno na travnati komadić, ne zahvativši čak ni ružin list, a kamoli trn, i ostala neogrebana. Čim sam se digla, prvo sam pogledala je li čitav moj bicikl, a onda sam čula mamu koja je bila u potpunom šoku i kad je skužila da sam okej počela je vikati na mene zašto jurim i ne pazim. Navodno je pad bio spektakularan, mama i susjeda su ga gledale u nevjerici, i pravo je čudo da nisam završila na grmu ruža, a onda na obližnjem Rebru, bolnici u koju su me roditelji u djetinjstvu nekoliko puta vozili nakon dječjih nestašluka. Uglavnom, vozila sam se i dalje, sve negdje do srednje škole kad svi počnemo brojiti dane do odlaska u auto školu. Biciklu sam se, na kratko, vratila sredinom 90-tih kad sam kupila Limexov (bila je to hrvatska marka bicikala, sjećate se?) brdski bicikl s brzinama. Malo sam se vozikala po Zagrebu i otoku Krku, ali brzo me prošlo jer sam tada već imala svoj prvi auto. Moj Limex je još u podrumu kod mame i tate, hrđav i s trulim gumama i nikako da ga odvezem u reciklažno dvorište. Iskreno, ne pada mi na pamet popravak ili kupnja novog bicikla jer me od bicikla boli guzica. Ne znam kakve to siceve rade, ali moja guza ne voli bicikle i točka. Radije hodam ili se vozim autom. I svaki dan, kao pješak ili vozač, susrećem brojne bicikliste. Zbilja ima svakakvih, mladih i starih, mršavih i popunjenih, pristojnih i divljih. A isto tako i bezbroj bicikala, novih i starih, skupih i jeftinih, ponija koji me podsjećaju na djetinjstvo i nekih high tech jurilica s nemampojmakoliko brzina. A onda sam neki dan vidjela bicikl koji me podsjetio na djetinjstvo i mladost! A na njemu frajer od nekih 40, u odijelu, kravati, mirišljav, friško obrijan, preko ramena torba s laptopom, super simpatičan, zgodan zapravo. I očekuješ da takav lik vozi neki fensi bicikl, a on na specijalki! I to onoj iz 80-tih, orginalnoj, s onim sfrknutim ručkama i bijelim tankim gumama. Specijalka! Metalik svjetloplava. Otkad to nisam vidla! Simpa lik na predobrom retro bajku. Divna slika. Definitivno biciklistički car!