Dogodi mi se da prođem pokraj ljudi koje poznajem, a da ih uopće ne vidim! „Opet si u svom svijetu”, obično komentiraju. A s druge strane, uočavam detalje na sasvim nepoznatima. I po glavi mi počnu juriti rečenice i zafrkantska priča o njima stvori se u trenu!

Baš se lijepo kolovoziti

Nekad sam ljeti bježala na more kad god sam mogla. Bilo mi je gotovo nezamislivo ljeto provoditi u Zagrebu. Ali zadnjih nekoliko godina na more idem sve rjeđe i kraće, ne samo zbog posla i teško dobivenog godišnjeg, nego mi se jednostavno na da. Dosadilo mi ležanje na plaži i sve što ide uz to. Stariš, zezaju me frendovi. Istina, godina po godina i nisam više cvjetić, ali mislim da to nema veze sa starenjem, nego sa stavom. Jer plivanje i dalje volim, ali ne i sunčanje i gužvanje na plaži. Kad bi se ujutro mogla teleportirati na plažu, otplivati nekoliko rundi i navečer spavati u svom krevetu, bilo bi idealno. Ali od toga ništa, pa zadnjih nekoliko ljeta provodim u Zagrebu. I otkrivam koliko je moj voljeni grad još uvijek lijep. Jer ljeti, osobito u kolovozu, Zagreb se isprazni i prodiše. Nigdje naguravanja, nervoze ni užurbanosti. Ni kod pješaka, ni kod vozača. Divota! Uživam u šetnjama i nije mi muka kad se sjetim da autom moram u drugi dio grada jer, unatoč uobičajenim ljetnim radovima i preusmjeravanju prometa, sve teče glatko. Vožnja je laka, a ne tlaka. A parkiranje nije živciranje. Baš se lijepo kolovoziti u Zagrebu, koji tada postaje grad po mjeri čovjeka, grad kakvog se sjećam iz djetinjstva.