Dogodi mi se da prođem pokraj ljudi koje poznajem, a da ih uopće ne vidim! „Opet si u svom svijetu”, obično komentiraju. A s druge strane, uočavam detalje na sasvim nepoznatima. I po glavi mi počnu juriti rečenice i zafrkantska priča o njima stvori se u trenu!

Cvjetni pozdrav

Proljeće mi je posljednjih nekoliko godina najdraže godišnje doba. Nekoć sam obožavala ljeto. Ali kako su ljeta sve toplija, a ja sve starija, proljeće je, u mom slučaju, potisnulo ljeto na drugo mjesto. Zato mu se veselim čim se najavi svojim prvim vjesnicima. Ove godine su počeli cvasti već početkom veljače, pa sam hodajući do posla danima uživala promatrajući u vrtovima jaglace, visibabe, šafrane, zvončiće, ljubičice i šumarice. Ti nježni cvjetići namamili su me nekoliko puta i u šetnju Maksimirskim parkom gdje ih je, na pojedinim mjestima, bilo u izobilju. Dok su prvi vjesnici pomalo venuli, proljeće su nastavili najavljivati mirisni zumbuli i nježne narcise. I tulipani su u niskom startu, a svoju ljepotu posljednjih dana pokazuju rascvjetali grmovi i stabla, od kojih su mi najdraže magnolije i divlje trešnje. A jedna divljakuša me, uz pomoć vjetra, jutros pozdravila posipavši me svojim ružičastim laticama. Isprva me oduševila ta kiša sitnih latica, ali kako imam poludugu kosu, koju vjetar rado zapetlja, cvjetni sam pozdrav jedva otresla s glave pa sam se malo i naljutila. Ali ljutnja je kratko trajala jer je moj dragi grad prepun cvjetne raskoši koja me podsjetila da je proljeće iza ugla.