Godine su samo broj

Starim. Kao i svi. Pa i mali krug mojih ljudi. Svako malo proslavljamo neke okrugle rođendane i godišnjice s dvoznamenkastim respektabilnim brojkama pa se međusobno  tješimo vadeći se na onu: Godine su samo broj! A broj nam svima nepovratno raste. Nije da se time zamaram. Primjećujem, naravno, koju boru više, koju sijedu više i koju kilu više ali sve u svemu dobro se držim (za svoje godine). Barem tako kažu moji ljudi, a i neki tuđi. Ali ovaj me tjedan posramio najstariji džoger kojeg sam ikad vidjela ne samo u Zagrebu, nego u životu. Tri sam jutra na potezu od Trga do Nove Vesi sretala vitalnoga gospodina blizu ili oko devet banki (da, točno ste pročitali, čovjek ima oko 90 godina!), koji je lagano trčao ne obazirući se na zabezeknute prolaznike. Gospon u plavoj sportskoj majici, dresu i tenisicama pokretniji je i fletniji od dvostruko, čak i trostruko mlađih ljudi. Bez obzira je li gost mojega grada ili sugrađanin, za njega su zbilja godine samo broj. Nadam se da je svojom pojavom potaknuo ljude da se pokrenu. Mene je. I to odmah! Iako rado i često hodam, vidjevši ga kako ležerno trči uzbrdo Bakačevom ubrzala sam ritam i napravila dodatni krug na putu do posla.