Odgođena (d)ruženja

Sunčana subota u ožujku, a moj voljeni grad poluprazan. Gužve samo u trgovinama jer se ljudi opskrbljuju namirnicama i drugim potrepštinama za moguću karantenu. Nevidljiva sila, kodnog imena corona virus, preokrenula je život naglavce ne samo nama u Zagrebu i u Hrvatskoj, nego i u cijeloj Europi i većem dijelu svijeta. Pa umjesto druženja u kafićima, parkovima i na sportskim natjecanjima, ostajemo u domovima ili odlazimo obaviti samo najnužnije. Umjesto druženja s prijateljima uz večeru i uobičajene šale i pošalice, šaljemo si zabrinute poruke i tek pokoji vic na račun corone koji više nikome nije smiješan. Do daljnjega ne možemo zaružiti uz roštilj ili zaplesati u nekom klubu. Ne smijemo se grliti, rukovati, dodirivati. Nevidljivi opasni svor zatvorio nas je među četiri zida, zabrinuo nas za zdravlje naših voljenih, osobito starijih i bolesnih, donio nam neizvjesnost. Sve nas je na neki način pogodio, naša je (d)ruženja odgodio, ali nas je i ujedinio u želji da promišljenim ponašanjem umanjimo njegovu snagu i pokušamo ga što prije istjerati iz našega grada, iz naših života.